AUTIZAM: ASPERGEROV SINDROM (𝒎𝒐𝒛̌𝒅𝒂 𝒈𝒂 𝒏𝒆𝒌𝒐 𝒐𝒅 𝒏𝒂𝒔 𝒊𝒎𝒂)

Aspergerov sindrom, jednostavno AS, je neurorazvojni poremećaj koji spada u širu kategoriju poremećaja iz autističnog spektra (Autism Spectrum Disorder).Aspergerov sindrom je možemo reći jedan vid visoko funkcionalnog autizma. Prvi ga je opisao austrijski pedijatar Hans Asperger 1944. godine, a karakterišu ga različite osobine ponašanja i socijalne karakteristike.

Moram istaći da u poslednje vrijeme dosta osoba se u odraslom dobu podvrgava testiranju odnosno kliničkoj procjeni za autizam, tako da postoji opcija prepoznavanja i dijagnostifikovanja autizma u odraslom dobu.

Osobe sa AS često imaju teškoća u društvenim interakcijama. Mogu imati velikih problema sa percepiranjm neverbalnih znakova, odnosno probleme u detektovanju neverbalne komunikacije, održavanjem kontakta očima iskazivanjem empatije prema drugima. To može dovesti do društvene izolovanosti, odbačenosti i teškoća u sklapanju prijateljstva.

Kao i drugi oblici ASD-a, repetativna ponašanja i opsesivni interesi su uobičajeni kod osoba sa Aspergerovim sindromom. Osobe koji imaju AS mogu se uključiti u ponašanja koja su repetativna ili postati intenzivno fokusirane odnosno hiperfokusirane na određene teme ili aktivnosti. Zbog ovih jedinstvenih sposobnosti osobe sa AS mogu imati uspjeha u određenim poljima ili hobijima.Osobe sa AS su često inženjeri ili kompjuterski programeri.

Iako osobe sa AS obično imaju izrazite jezičke vještine, mogu imati teškoće sa pragmatičnom upotrebom jezika. Osobe sa AS mogu imati problema u svakodnevnom razgovoru, odnosno u recipročnoj komunikaciji tako da ti razgovori često se mogu činiti previše formalnim ili opširnim.

Senzorna osjetljivost je uobičajena kod osoba sa AS. Osobe sa AS mogu biti preosjetljive na određene senzorne stimuluse, kao što su glasni zvukovi, jaka svjetla ili određene teksture.

Važno je napomenuti da, iako su ove osobine uobičajene kod osoba s Aspergerovim sindromom, težina i kombinacija simptoma mogu uveliko varirati od osobe do osobe. Dijagnoza se obično postavlja na osnovu procjene ponašanja i razvoja.

Podrška i intervencije za pojedince sa AS često se fokusiraju na poboljšanje socijalnih vještina, komunikacije i strategija suočavanja sa senzornom osjetljivošću. Rana intervencija, kao što je logopedska terapija i terapijska obuka socijalnih vještina, je vrlo korisna.

U poređenju sa osobama sa težim oblicima autizma, visokofunkcionalne osobe sa Aspergerovim sindromom obično zahtevaju manje spoljne podrške i mogu imati veću nezavisnost u svakodnevnom životu. Uz odgovarajuću podršku i razumijevanje porodice, nastavnika, profesora kao i njihovih vršnjaka, osobe sa AS mogu voditi ispunjen život.

Takođe moram reći da pojedinci sa Aspergerovim sindromom često koriste maskiranje kao mehanizam odbrane odnosno kako bi se uklopili u neurotipične društvene norme. Maskiranje može uključivati skrivanje ili potiskivanje karakteristika tipičnih za autizam, kao što su pokreti koji se ponavljaju, intenzivna interesovanja ili senzorna osjetljivost. To može dovesti do značajnog iscrpljivanja mentalne i emocionalne energije.

Osobe s Aspergerovi sindromom mogu oponašati neurotipična ponašanja, kao što je održavanje kontakta očima, uključivanje u male razgovore ili prilagođavanje društvenim formama, socijalnim skriptovima, čak i ako im ti postupci nisu prirodni .Maskiranje može imati štetne posljedice na mentalno zdravlje, što dovodi do stresa, anksioznosti i osjećaja otuđenja.

Stalni napor da se da se osoba uklopi je emocionalno iscrpljujući. Istraživanja ukazuju da maskiranje je češće kod ženskih osoba sa AS, jer se ženske osobe izložene dodatnim pritiskom da se konformiraju društvenim očekivanjima.