DEPRESIJA,🧠 NEUROINFLAMACIJA I MIKROBIOM🦠

Sve više dokaza upućuje na to da hronična neuroinflamacija, neuroimunološki proces karakterisan prekomjernom aktivacijom glijalnih ćelija i oslobađanjem proinflamatornih citokina, igra ključnu ulogu u patofiziologiji depresije.

Upalne molekule poput interleukina-1 (IL-1) i faktora tumorske nekroze (TNF-α) oštećuju sinapse, utiču na plastičnost neuronskih mreža i disreguliraju neurotransmiterske sisteme, posebno serotoninergički i dopaminergički.

Međutim, neuroinflamacija nije izolovan fenomen. Sve je očitija povezanost između crijevnog mikrobioma i funkcije centralnog nervnog sistema. Disbioza, odnosno poremećaj u sastavu i funkcionalnosti crijevnog mikrobioma, povezana je s povećanom propusnošću crijevne barijere ili leaky gut, što omogućava prolazak bakterijskih produkata i antigena u krvotok. Ova situacija pokreće sistemsku upalnu reakciju i doprinosi razvoju neuroinflamacije.

Mehanizmi kojima mikrobiom utiče na neuroinflamaciju su kompleksni i uključuju proizvodnja kratkolančanih masnih kiselina (SCFA). Bakterije iz roda Bacteroides i Firmicutes proizvode SCFA poput butirata, propionata i acetata, koje djeluju kao signalne molekule i moduliraju imunološke odgovore. SCFA inhibiraju aktivaciju mikroglije, glavnih imunoloških ćelija u centralnom neravnom sistemu, i smanjuju proizvodnju proinflamatornih citokina.

Mikrobiom igra ključnu ulogu u razvoju i edukaciji imunološkog sistema.

Poremećaji u sistemu mikrobioma mogu dovesti do disregulacije imunološkog odgovora, što se manifestuje povećanom proizvodnjom proinflamatornih citokina i disbalansom između Th1 i Th2 limfocita.

Neke bakterije posjeduju enzime potrebne za sintezu neurotransmitera, poput serotonina i GABA. Promjene u sastavu mikrobioma mogu uticati na proizvodnju ovih neurotransmitera i time uticati na raspoloženje i kognitivne funkcije.

Dragi moji, neuroinflamacija i disbioza predstavljaju ključne aktere u patofiziologiji depresije.