DRAJVERI I ODRASTANJE- INTERNALIZOVANE PORUKE NAŠIH RODITELJA

Drajveri su načini kroz koje smo naučili da se prilagodimo svom okruženju dok smo bili mali, dok smo odrastali. Drajveri se razvijaju u periodu života kada možemo razumjeti šta naši roditelji (ili staratelji) odobravaju ili ne odobravaju i kroz njih, drajvere, pokušavamo da im se prilagodimo kako bismo se osjećali dobro, prihvaćeno, voljeno.

Neke od poruka smo internalizovali iz verbalne, a neke iz neverbalne komunikacije koje smo imali sa našim roditeljima, bakom, dekom ili nekim drugim članom porodice, a koji je imao značajnu ulogu u našem odrastanju. Možemo svakako uočiti drajvere i kod drugih osoba na način kako se ponašaju i kakve sadržaje iznose. To uključuje riječi, tonove, obrasce govora, gestove, držanje, facijalnu ekspresiju, način na koji se ljudi oblače i način na koji su uredil svoj prostor za život, sobu, stan, kancelariju.

Trudio sam se da ova kratka objašnjenja drajvera potkrijepim određenim primjerima iz svakodnevice.

Počnimo sa drajverom “budi savršena”

Jelena je računovođa, svaki dan dolazi rano na posao, besprijekorna je u svakom trenutku i postavlja veoma visoke standarde za sebe. Kao računovođa Jelena je veoma tražena jer ima reputaciju za precizan rad, visoke standarde i nikad ne propušta rokove. Izgleda kao savršen radnik, međutim nešto se drugo krije iza toga svega. Jelana je previše kritična prema svojim saradnicima, napeta je, iscrpljena i često doživljava burnout. Jelenin “budi savršena” drajver je ukorijenjen u njenom djetinjstvu. Njeni roditelji su bili vrlo kritični prema njoj i tražili savršenstvo - savršen govor, savršen izgled i odlične ocjene.

Njen drajver ”budi savršena” dolazi od internalizacije roditeljske poruke: “Ovdje će ti biti dobro samo, ako sve bude kako treba, ako sve bude savršeno”. Ova roditeljska poruka obavještava

Jelenu šta treba, a šta ne treba da radi da bi se osjećala dobro. Da bi izašla iz drajvera “budi savršena” Jelena treba da internalizuje novu poruku “Dobra sam takva kakva jesam”.

Mada je to lakše reći nego učiniti, jer drajveri su duboko ukorijenjena ponašanja koja obično djeluju nesvjesno, u ovom slučaju može postojati komorbiditet sa OKP-om.

Drajver “ugodi drugima”

Ana radi u staračkom domu. Štićenici i osoblje je visoko cijene jer je vrlo empatičana,

tolerantna i fleksibilna. Tokom svakodnevnih obilazaka staračkog doma razgovara sa svim štićenicima i osobljem, provjerava da li su zadovoljni i da li imaju neke probleme koje ona, ako je u mogućnoti, može riješiti. Loša strana je što Ana voli da dobije odobravanje drugih te

ne izaziva i ne voli konflikte čak i ako te osobe prekrše radna pravila organizacije, u ovom slučaju staračkog doma. Ana nikada ne kaže “ne”, dozvoljava da je kolege ili druge osobe prekidaju i nedostaje joj asertivnost.

Anin drajver “ugodi drugima” je ukorijenjen u njena rana iskustva odrastanja kad je roditeljska poruka glasila: ”Ovdje će ti biti dobro samo, ako udovoljavaš drugim ljudima”.

Da bi Ana povratila svoju autonomiju i da bi zaštitila sebe od predatora, zaista je neophodno da se oslobodi ovog drajvera. Pravilna internalizovana poruka bi bila “U redu je ugoditi sebi”.

Drajver “trudi se”

Dominika je učiteljica, entuzijasta je, uključuje se u vanškolske aktivnosti i stalno volontira. Omiljena je među svojim učenicima i kolegama i uvijek je spremna pomoći drugima.

S druge strane, dešava se da Mirjana ostavlja posao nedovršenim tako da može preći na nešto drugo, nešto što je uzbudljivije. Takođe joj je teško reći “ne” i zbog toga je često umorna, napeta i anksiozna.

Kao i svi drajveri, Mirjanin drajver je ukorijenjen u njenim ranim iskustvima, poruka roditelja je bila: “Da bi ti bilo dobro ovdje moraš nastaviti da se trudiš”. Ova poruka stvorila je iluziju da, ako se Mirjana jako trudi onda je vrijedna ljubavi, poštovanja i prihvatanja. Realnost je da njen drajver uzrokuje velike žrtve i ometa njenu autonomiju i nezavisnost. Da bi se izvukla iz ovog drajvera, Mirjana treba da internalizuje novu poruku koja glasi: “Treba da dovršim zadatak prije prelaska na drugi”.

Drajver “budi jak”

Srećko je policajac i ostaje staložen u situacijama kao što su saobraćajne nesreće, hapšenje kriminalaca i drugih prestupnika, pa čak i kad se radi o slučajevima ubistava. Ima sposobnost da preuzme kontrolu nad izazovnim situacijama i njegove kolege se osjećaju sigurno pored njega znajući da je veoma sposoban i da sve drži pod kontrolom. Sa druge strane Srećko se zaista trudi da odoli uticajima koje ovaj naporan posao ima na njegove emocije i na mentalno zdravlje, ali nikad ne traži pomoć, mrzi slabost i umjesto da zatraži pomoć zadržava svoje emocije i tako postaje pun ljutnje i agresivan.

Njegov drajver “budi jak” stvara iluziju kontrole. Kao dijete internalizovao je roditeljsku poruku: “Da bi ti ovdje bilo dobro moraš biti jak”. Srećko mora internalizovati novu poruku koja glasi: “U redu je pokazati kako se osjećam i biti otvoren u pogledu onoga što želim”.

Drajver “požuri”

Faruk je projekt menadžer, uživa u kreiranju projekata u najkraćem mogućem vremenskom okviru i traži najefikasnije načine rada. On je poznat po tome što je entuzijasta i orijentisan ka akciji. Faruk često zna da rukovodi ili da se uplete u nekoliko različitih projekata istovremeno. On brzo priča, često gleda na sat i može obaviti iznenađujuće mnogo posla.

S druge strane, Faruk je nestrpljiv, lako se iznervira i pravi mnogo grešaka. Da bi izašao iz ovog drajvera Faruk treba da internalizuje poruku: “Biću ok ako dobro raporedim i odvojim vrijeme”.

Kao što vidimo, drajveri su ukorijenjeni u našim prošlim iskustvima i djeluju, da kažemo, iz nezdravog “ja”.

Trudimo se da internalizujemo nove poruke, da promijenimo sebe, ali u isto vrijeme pomozimo i drugima.