MENTALNE BOLESTI MOGU NOSITI SNAGU
Između ranjivosti, rasta i skrivenih potencijala
Mladen Cimeša MSc
1/10/20262 min read


Između ranjivosti, rasta i skrivenih potencijala
Kada govorimo o mentalnim poremećajima, najčešće govorimo o patnji: o simptomima, dijagnozama, gubicima i ograničenjima. I to je važno jer patnja je stvarna i ne smije se umanjivati.
Ali savremena psihološka i neuronaučna istraživanja sve jasnije pokazuju da ova slika nije potpuna.
Sve više dokaza ukazuje na to da mentalne poteškoće, uz svu svoju težinu, mogu biti povezane i s određenim snagama, osjetljivostima i razvojnim potencijalima. Kod nekih ljudi, upravo iskustvo psihičke borbe postaje temelj dublje empatije, kreativnosti, emocionalne svjesnosti i otpornosti.
Više od dijagnoze
Procjenjuje se da gotovo svaka peta odrasla osoba tokom života iskusi neki oblik mentalnog poremećaja. Tradicionalni medicinski model fokusiran je na ono što „ne funkcioniše“ — na simptome koje treba ukloniti ili kontrolisati. Međutim, istraživači sa Univerziteta Colorado Boulder i Cornell Univerziteta, predvođeni prof. dr June Gruber, predlažu širi i humaniji pogled.
U radu Silver Linings in Psychological Disorders: An Agenda for Research and Social Change, autori naglašavaju da ljudi s mentalnim poteškoćama nisu samo pasivni nosioci simptoma, već i aktivni subjekti rasta, adaptacije i transformacije.
„Dok se ljudi suočavaju s mentalnim izazovima, oni istovremeno mogu rasti, razvijati se i izgraditi jedinstvene snage“, ističe Gruber.
Naučno potvrđene „srebrne linije“
Istraživanja koja obuhvataju decenije rada pokazuju zanimljive i važne obrasce:
Kreativnost
Blagi oblici shizofrenog spektra, bipolarni poremećaj i hipomanija povezani su s većim kreativnim potencijalom i češćim izborom kreativnih profesija. Mnogi izuzetno inovativni i umjetnički umovi u istoriji živjeli su s mentalnim poteškoćama.
Empatija i socijalna osjetljivost
Osobe s iskustvom depresije često pokazuju povećanu empatiju, kooperativnost i dublje razumijevanje drugih. Neka istraživanja ukazuju na bolju sposobnost prepoznavanja emocionalnih promjena kod drugih ljudi.
Šire socijalne mreže uprkos konfliktima
Studije među mladim odraslim osobama na bipolarnom spektru pokazuju da, iako češće doživljavaju socijalne tenzije, istovremeno imaju veće društvene mreže i snažniji osjećaj socijalne podrške.
Otpornost i posttraumatski rast
Kod dijela ljudi, periodi remisije donose dublju samosvijest i psihološku zrelost. U jednoj longitudinalnoj studiji, 10 godina nakon dijagnoze kliničke depresije, oko 10% ispitanika nije samo bilo bez simptoma već su pokazivali viši nivo psihološke dobrobiti od značajnog dijela opšte populacije.
Bez romantizacije patnje
Važno je jasno reći: ovo nije poruka da je mentalna bolest „dobra stvar“ niti poziv na ignorisanje bola. Autori istraživanja izričito naglašavaju da se ne radi o „sve će biti u redu“ narativu koji briše realnu patnju.
Psihoterapija, medikamentozna terapija i stručna podrška ostaju temelj liječenja i često spašavaju živote.
Ali istovremeno, holistički pristup podrazumijeva da osoba nije svedena samo na svoju dijagnozu. Cilj nije ukloniti sve što osobu čini posebnom, već očuvati njene vrijedne osobine dok se ublažavaju štetni aspekti poremećaja.
Zašto je ovo važno?
Prepoznavanje „srebrnih linija“ mentalnih poteškoća može:
smanjiti stigmu i osjećaj srama
povećati nadu i motivaciju za oporavak
pomoći u kreiranju personalizovanijih terapijskih pristupa
ojačati identitet osobe izvan dijagnoze
„Ako imamo cjelovitije razumijevanje osobe, možemo joj i kvalitetnije pomoći“, poručuje Gruber.
Poruka za kraj
Mentalne poteškoće nisu identitet. One su iskustvo.
A iskustva, ma koliko bila teška, ponekad u sebi nose i potencijal za dublje razumijevanje sebe i drugih.
Govoreći o snazi uz ranjivost, ne umanjujemo bol već vraćamo ljudskost, dostojanstvo i nadu tamo gdje su predugo nedostajali.