MIKROPLASTIKA MOŽE „REPROGRAMIRATI“ SPERMATOZOIDE I POVEĆATI RIZIK OD DIJABETESA KOD NAREDNE GENERACIJE

Novo istraživanje sa Univerziteta Kalifornije u Riversideu donosi zabrinjavajuće uvide u dugoročne posljedice zagađenja plastikom. Studija, sprovedena na miševima, pokazuje da izloženost mikroplastici kod očeva prije začeća može promijeniti biološke karakteristike spermatozoida i povećati rizik od metaboličkih poremećaja – uključujući dijabetes – kod njihove djece.

Ovo je prvi put da je direktno dokazana veza između očinske izloženosti mikroplastici i zdravstvenih posljedica kod potomstva, što otvara novo poglavlje u razumijevanju kako faktori okoline utiču na zdravlje budućih generacija.

Šta je mikroplastika i zašto je opasna?

Mikroplastika se sastoji od sitnih plastičnih čestica manjih od 5 milimetara, koje nastaju razgradnjom ambalaže, sintetičke odjeće, industrijskih materijala i potrošačkih proizvoda. Ove čestice su već pronađene u ljudskoj krvi, plućima, placenti i reproduktivnim tkivima, ali njihovi dugoročni efekti još uvijek nisu u potpunosti razjašnjeni.

Metabolički poremećaji, poput dijabetesa tipa 2, povišenog šećera u krvi, gojaznosti i povišenog krvnog pritiska, predstavljaju jedan od najvećih javnozdravstvenih izazova savremenog društva.

Kako je sprovedena studija?

Istraživači su izložili muške miševe mikroplastici prije parenja, a zatim pratili zdravstvene ishode njihove djece (tzv. F1 generacije). Kako bi se efekti lakše uočili, potomci su hranjeni dijetom bogatom mastima, koja simulira savremene nezdrave prehrambene obrasce.

Važno je naglasiti da očevi nisu bili gojazni niti su imali metaboličke poremećaje, što znači da su uočene promjene kod potomstva rezultat biološkog prenosa informacija putem spermatozoida, a ne naučenih ili naslijeđenih životnih navika.

Polne razlike: djevojčice su posebno ranjive

Rezultati su pokazali izražene razlike između muškog i ženskog potomstva:

• Žensko potomstvo očeva izloženih mikroplastici razvilo je jasne dijabetičke karakteristike, uz smanjenu mišićnu masu i aktivaciju gena povezanih s upalom i dijabetesom u jetri.

• Muško potomstvo nije razvilo dijabetes, ali je pokazalo blago, ali statistički značajno smanjenje masnog tkiva.

Prema riječima glavnog autora studije, prof. Changchenga Zhoua, razlozi za ove polno-specifične efekte još nisu u potpunosti jasni, ali ukazuju na kompleksne biološke mehanizme koji zavise od pola.

Spermatozoidi kao nosioci „ekološke memorije“

Ključni dio istraživanja fokusirao se na molekularne promjene u spermatozoidima. Korištenjem napredne metode sekvenciranja (PANDORA-seq), naučnici su otkrili da mikroplastika mijenja profil malih nekodirajućih RNK molekula u spermi.

Ove RNK molekule ne nose genetski „kod“ poput DNK, ali imaju izuzetno važnu ulogu u regulaciji ekspresije gena – djeluju poput „regulatora jačine svjetla“, određujući kada i koliko će se neki gen aktivirati tokom razvoja embrija.

Promjene u ovim RNK signalima mogu trajno uticati na metabolizam i zdravlje potomstva.

Šire implikacije za javno zdravlje

Ova studija jasno pokazuje da efekti zagađenja plastikom nisu ograničeni samo na pojedinca koji je izložen. Naprotiv, oni mogu ostaviti biološki trag koji se prenosi na narednu generaciju, povećavajući rizik od hroničnih bolesti.

„Ovo otkriće pomjera fokus ka razumijevanju kako okruženje oba roditelja oblikuje zdravlje djece“, ističe prof. Zhou. Iako je studija rađena na životinjskom modelu, naučnici smatraju da rezultati imaju značajne implikacije i za ljude.

U vremenu kada je mikroplastika postala gotovo neizbježan dio svakodnevnog života, ova studija predstavlja snažan poziv na oprez. Smanjenje izloženosti štetnim supstancama, posebno kod osoba koje planiraju potomstvo, može imati dugoročne koristi ne samo za njihovo zdravlje, već i za zdravlje budućih generacija.

Istraživanja poput ovog podsjećaju nas da zaštita okoline nije samo ekološko, već i duboko biološko i međugeneracijsko pitanje.