NISTE SAMI: PSIHOLOŠKI OSVRT NA TOURETTOV SINDROM

Touretteov sindrom (TS) je neurološki poremećaj koji se karakteriše ponavljajućim, nevoljnim pokretima i vokalizacijama poznatim kao tikovi. Ovi tikovi mogu biti iznenadni, brzi i/ili repetativni, a mogu biti jačeg ili slabijeg intenziteta. Touretteov sindrom se obično razvija u djetinjstvu, oko šeste ili sedme godine i češći je kod muškaraca nego kod žena.

Tačan uzrok TS nije poznat, ali neka istraživanja ukazuju da je povezan sa abnormalnostima u određenim područjima mozga, uključujući bazalnu gangliju koja je odgovorna za kontrolu pokreta. Još jedna regija mozga koja je uključena u TS je prefrontalni korteks. Ovo područje mozga uključeno je u izvršne funkcije kao što su donošenje odluka, planiranje i kontrola impulsa. Ljudi sa TS često imaju poteškoća s ovim funkcijama, što može dovesti do problema u ponašanju i društvenim interakcijama. Pored ovih strukturnih razlika, takođe su identifikovane promjene u neurotransmiterskim sistemima koje mogu igrati ulogu u razvoju TS.

Neurotransmiteri, da podsjetim, su hemijski mesendžeri koji su uključeni u prenos signala između neurona u mozgu. Studije su pokazale da osobe sa TS mogu imati disbalans dopamina i serotonina, koji su dva neurotransmitera uključena u regulaciju raspoloženja, ponašanja i kretanja. U nekim slučajevima mogu postojati jeke genetske predispozicije za TS, odnosno TS može biti naslijeđen, ali to nije uvijek slučaj.

TS se može manifestovati na različite načine. Neki ljudi sa TS doživljavaju samo jednostavne tikove poput treptanja, slijeganja ramenima ili grimase lica, dok drugi mogu imati složenije tikove, kao što su skakanje, vrtenje ili ponavljanje određenih riječi ili fraza. Tikovi se mogu pogoršati stresom, uzbuđenjem ili umorom, a mogu se smanjiti ili nestati tokom spavanja. TS može biti povezan sa drugim stanjima kao što su poremećaj pažnje sa hiperaktivnošću (ADHD), opsesivno-kompulsivni poremećaj (OCD-OKP) ili anksioznost. U nekim slučajevima osobe koje imaju TS mogu imati i probleme u ponašanju, teškoće u socijalnim interakcijama i probleme u obrazovanju, kako elementarnom tako i akademskom, iako generalno ne posjeduju kognitivne deficite, nego šta više mogu biti izrazito inteligentne osobe. Neke od poznatih ličnosti sa TS su V.A. Mocart, Dejvid Bekam, Den Akrojd, Bili Ajliš.

Iako ne postoji klasični lijek za TS postoje tretmani koji pomažu u regulaciji simptoma. Lijekovi kao što su antagonisti dopamina i alfa-agonisti mogu pomoći u smanjenju tikova, a takođe psihoterapija ima uspjeha u kontrolisanju sindroma i doprinosi većoj funkcionalnosti osoba sa TS. Život sa TS može biti pun izazova, ali uz adekvatnu podršku porodice i liječenje, osobe s TS mogu voditi ispunjen život. Za osobe sa TS važno je da usko sarađuju sa zdravstvenim radnicima, kao što su neurolozi, psihijatri, psiholozi i psihoterepauti kako bi razvili plan terapije koji je prilagođen specifičnim potrebama osobama sa TS.

Osim toga, obrazovanje i svijest o TS mogu pomoći u smanjenju stigme, promovisanju, razumijevanju, integraciji i inkluziji osoba sa TS. Osobe sa TS se u većini slučajeva susreću sa diskriminacijom, targetiranom agresijom, nasiljem ili ismijavanjem zbog svojih tikova, što može dovesti do osjećaja izolacije i niskih levela samopoštovanja, anksioznosti i depresije. Podizanjem svijesti i promovisanjem prihvatanja osoba sa TS, možemo stvoriti inkluzivniju zajednicu sa više podrške za osobe sa Touretteovim sindromom.