PROZOR TOLERANCIJE, šta je to?

Kada se dobro nosimo sa životnim usponima i padovima, kada se trudimo da naše misli budu racionalne i naše emocije uravnotežene, možemo reći da funkcionišemo ili egzistiramo unutar našeg prozora tolerancije. Dr Dan Siegel je prvobitno opisao prozor tolerancije kao optimalnu zonu uzbuđenja.

Ako ostanemo unutar našeg prozora tolerancije u mogućnosti smo da procesuiramo i uspješno odgovorimo na zahtjeve i izazove svakodnevnog života. Određeni stresor može povećati naš nivo uzbuđenja, možda čak i da nas stavi na samu ivicu prozora tolerancije, ali ako smo još uvijek unutar prozora možemo podnijeti stres i ostati bistre glave.

U periodu ekstremnog stresa možemo preći izvan našeg prozora tolerancije u stanje hiper uzbuđenja (hyper-arousal). Simpatički nervni sistem reaguje i aktivira se reakcija borbe ili bijega (fight or flight). U ovom stanju možemo se osjećati ljutito, razdražljivo, haotično, hiper-budno, anksiozno, imati buicu misli i osjećaj nemira. Hyper-arousal dovodi do deaktivacije našeg prefrontalnog korteksa koji je odgovoran za izvršne funkcije kao što su pažnja i kontrola impulsa. Kada je prefrontalni korteks “ugašen”, veoma je teško razmišljati jasno i racionalno.

Stres nas takođe može dovesti do pada u hipo uzbuđeno stanje (hypo-arousal). Parasimpatički nervni sistem se aktivira kao odgovor na stres ili opasnost. U ovom stanju možemo se osjećati preopterećeno, emocionalno otupjelo, iscrpljeno, bez motivacije i depresivno. Dakle, u hypo-arousal stanju smo u suštini isključeni ili na OFF. Prozor tolerancije za svakoga je drugačiji.

Svi imamo različite prozore tolerencije zbog faktora kao što su iskustva iz djetinjstva, društvena podrška, vještine suočavanja, ali svako od nas posjeduje takođe i drugačiju neurobiologiju. Na primjer, osobe koje su preživjele traumu često imaju uske prozore tolerancije i imaju tendenciju da provode mnogo vremena u stanju hiper ili hipo uzbuđenja.

PROŠIRITI PROZOR TOLERANCIJE, da li je to moguće?

Dobra stvar je da mi možemo proširiti naš prozor tolerancije i povećati našu sposobnost upravljanja stresom. Evo nekih primjera:

Ako smo hiper uzbuđeni (hyper-arousal), možda će nam biti od pomoći tehnike koje smiruju naš um i tijelo kao što su pažljivo i koncentrisano disanje, slušanje umirujuće muzike, lagana šetnja ili razgovor sa prijateljem.

Hipo-uzbuđenog stanja (hypo-arousal) obično zahtijeva da postanemo aktivniji, tako da možemo otići u brzu šetnju, možemo lagano trenirati ili se društveno angažovati u nekom polju.

Psihoteterapija takođe može proširiti naš prozor tolerancije jer može pružiti vanjski izvor sigurnosti, sigurni prostor ili neki vid comfort zone ali i takođe kroz terapiju možemo naučiti da moduliramo svoja unutrašnja stanja, odnosno da ih držimo u balansu.