Zamrznuti u Strahu
Da li ste se ikada osjećali kao da ste „zamrznuti“ iznutra? Kao da ste odsječeni od svijeta, od vlastitog tijela, pa čak i od svojih emocija? To stanje, koje mnogi opisuju kao ukočenost ili nepokretnost, u psihologiji nazivamo freeze odgovor.
Mladen Cimeša MSc
1/2/20262 min read


Da li ste se ikada osjećali kao da ste „zamrznuti“ iznutra? Kao da ste odsječeni od svijeta, od vlastitog tijela, pa čak i od svojih emocija? To stanje, koje mnogi opisuju kao ukočenost ili nepokretnost, u psihologiji nazivamo freeze odgovor.
Naš nervni sistem ima tri osnovna načina suočavanja sa prijetnjom: borba (fight), bijeg (flight) i zamrzavanje (freeze). Dok prva dva aktiviraju energiju za akciju, freeze se javlja kada tijelo procijeni da nema izlaza – kada je jedini način da preživimo potpuna ukočenost i „isključivanje“. To nije slabost, nego duboko ukorijenjen mehanizam preživljavanja.
Ovaj mehanizam posebno dolazi do izražaja kod osoba koje su doživjele fizički ili seksualni napad. Umjesto očekivane reakcije borbe ili bijega, tijelo se često ukoči, što osobu čini nesposobnom da vrišti, pomjeri se ili pruži otpor. Mnogi preživjeli silovanja kasnije osjećaju krivicu jer „nisu ništa uradili“, iako je u stvarnosti njihov nervni sistem jednostavno izabrao freeze kao najbolju šansu za preživljavanje. To je biološka reakcija, a ne svjesna odluka – i zato odgovornost nikada nije na žrtvi.
Međutim, ono što je u trenutku traume bilo adaptivno, kasnije može postati teret. Ljudi koji ostanu „zaglavljen u freeze modu“ često se bore sa osjećajem odvojenosti od tijela, smanjenom sposobnošću donošenja odluka, hroničnim umorom, pa čak i psihosomatskim bolovima. Naučna istraživanja pokazuju da trauma mijenja funkciju mozga – posebno amigdale, hipokampusa i prefrontalnog korteksa – što objašnjava zašto tijelo nastavlja da reaguje kao da je opasnost i dalje prisutna.
Empatija prema sebi je ključ. Kada razumijemo da je „zamrzavanje“ bio način na koji nas je tijelo pokušalo spasiti, prestajemo sebe osuđivati. Proces ozdravljenja uključuje polagano vraćanje osjećaja sigurnosti kroz terapiju, somatske vježbe, regulaciju disanja i nježne korake ka ponovnom povezivanju sa tijelom. Nervni sistem se može ponovo naučiti da osjeti sigurnost i slobodu.
Trauma ne mora biti kraj priče. Iza „freeze“ odgovora stoji snaga organizma koji je pokušao da vas zaštiti. A uz pravu podršku – tijelo i um mogu izaći iz ukočenosti i ponovo pronaći život, pokret i smisao.