ZAŠTO NEKA DJECA POSTANU PROBLEMATIČNA?

Možda ste nekada čuli za pojam poremećaj ponašanja (conduct disorder). To nije samo “nestašluk” ili “pubertetski bunt”, već ozbiljan psihološki poremećaj koji se najčešće javlja u djetinjstvu ili adolescenciji.

Šta to znači?

Dijete ili tinejdžer s ovim poremećajem pokazuje ponavljajuće obrasce ponašanja koji uključuju:

fizičku agresiju prema drugima ili životinjama

uništavanje imovine

krađu ili prevaru

ozbiljna kršenja pravila (npr. bježanje od kuće, izostajanje iz škole)

Šta genetika ima s tim?

Istraživanja pokazuju da genetika može igrati značajnu ulogu. Djeca koja imaju bliske rođake s antisocijalnim ponašanjem, problemima kontrole impulsa ili određenim poremećajima raspoloženja imaju veći rizik da razviju poremećaj ponašanja.

Genetske varijacije mogu uticati na funkciju neurotransmitera (poput serotonina i dopamina) i na način kako mozak obrađuje emocije i reaguje na stres. To ne znači da je sudbina “zapisana u genima” – okolina, odgoj i podrška mogu značajno promijeniti tok razvoja.

Primjer iz prakse:

Zamislite 14-godišnjaka koji je više puta uhvaćen u krađi, fizički napada vršnjake, a noću bježi od kuće bez znanja roditelja. Ovo ponašanje nije “faza” – ako traje mjesecima i ponavlja se, to je red flag.

Zašto je važno reagovati na vrijeme?

Bez podrške i stručne pomoći, poremećaj ponašanja može u odrasloj dobi prerasti u antisocijalni poremećaj ličnosti, što donosi ozbiljne probleme u odnosima, na poslu i sa zakonom.

Dobra vijest:

Uz pravovremenu dijagnozu, psihološku podršku i rad s porodicom, djeca i mladi mogu naučiti kontrolisati impulse, razviti empatiju i pronaći zdravije načine suočavanja s emocijama.

Pitanje za vas:

Možda se pitate – da li neko koga poznajem pokazuje ovakve znakove? Ako jeste, to nije poziv na osudu, nego na razumijevanje i pomoć.