ŽENE I VULNERABILNI NARCIZAM 👄

Narcizam je osobina ličnosti ili možemo reći poremećaj ličnosti koju obilježavaju grandioznost i nedostatak empatije. Ovaj poremećaj je uglavnom podijeljen u dvije vrste: grandiozni narcizam i vulnerabilni narcizam. Grandiozni narcizam karakteriše ekstravertnost, dominacija i potreba za divljenjem odnosno admiracijom. Nasuprot tome, vulnerabilni narcizam uključuje introvertnost, hipersenzitivnost i distres. Treba istaći da je grandiozni narcizam češći kod muškaraca. Međutim, manje se zna o tome kako se ove osobine manifestuju kod žena.

Narcizam je mogu slobodno da kažem moderna epidemija, ali se malo priča o vulnerabilnom narcizmu kod ženskih osoba.

Da se razumijemo svi mi ispoljavamo narcističke karakteristike u različitom stepenu, koje se mogu izraziti i u grandioznim i vulnerabilnim oblicima, ali ne u tom stepenu da to prelazi u patologiju i dnevni habitus. Pojedinci koji pokazuju grandiozne karakteristike su samouvjereni i društveno dominantni (jednostavno se trude se da budu društveno prihatljivi), dok su pojedinci koji pokazuju vulnerabilne osobine introvertni i imaju niže samopoštovanje generalno. I grandiozni i vulnerabilni narcizam dijele antagonističku srž, što se pokazuje visokim nivoom prava i spremnošću da se iskorištavaju drugi, često u nedogled. Vjerovatno je svako od nas imao slično iskustvo kada su u pitanju narcisi, možda u vezi, u braku, radnog kolegu i slično.

Treba istaći da prakse rodne socijalizacije ili socijalni skriptovi koji su prisutni u gotovo svakom društvu dalje oblikuju izražavanje ovih osobina, pri čemu se grandiozne karakteristike narcizma često preklapaju sa muškošću (asertivnost, autoritarni karakter, otvorena superiornost) i vulnerabilne karakteristike koje se preklapaju sa ženstvenošću (preosetljivost, neuroticizam, inhibicija)

Vulnerabilni narcizam kod ženskih osoba se često manifestuje kao intenzivna preokupacija uočenim nedostacima i akutna senzitivnost na kritiku ili odbacivanje. Ove žene/djevojke mogu izgledati stidljivo, povučeno ili pretjerano skromno, prikrivajući svoju duboko ukorijenjenu potrebu za validacijom i admiracijom. Ova dihotomija između njihovog unutrašnjeg osjećaja superiornosti i eksternog ponašanja stvara stalno stanje unutrašnjeg konflikta i uznemirenosti. Za razliku od otvorenog narcisa, koji traži pažnju i divljenje kroz grandiozno ponašanje, vulnerabilni narcis često oscilira između osjećaja neadekvatnosti i skrivenog vjerovanja u vlastitu posebnost ili superiornost.

Romantične veze mogu biti posebno izazovni za ženske osobe koje su vulnerabilni narcisi. Njihova preosjetljivost na kritiku i odbijanje često dovodi do poteškoća u stvaranju i održavanju zdravih veza. Mogu naizmjenično idealizirati i obezvrijediti svoje partnere u fazonu black-white ili idi-dodji mi, stvarajući burnu i nestabilnu dinamiku odnosa.

Manipulativno ponašanje se takođe može pojaviti kao coping mehanizam u odnosima i romantičnim vezama. Ženske osobe koji su vulnerabilni narcisi uglabnom se uključuju u suptilne manipulacije kako bi zadržale kontrolu i osigurale validaciju za kojom žude. To može uključivati imprintovanje osjećaja krivice, emocionalno ucjenjivanje ili izigravanje žrtve kako bi se izazvalo saosjećanje i pažnja kod osoba koje su targetirane. Ove taktike, mogu nekada biti i nesvjesne ( ali uglavnom svjesne i habituirane), mogu stvoriti toksično relacijsko okruženje u kojem se potkopavaju istinska veza, bliskost i međusobno poštovanje.

Poteškoće i probleme u romantičnim vezama koje doživljavaju žene vulnerabilni narcisi mogu se proširiti i na prijateljstva i porodične odnose. Njihova nekada naučena bespomoćnost i hipersenzitivnost te potreba za validacijom mogu opteretiti ove veze, jer se prijatelji i članovi porodice mogu boriti da pruže stalnu podršku i sigurnost koja im je potrebna što može biti jako iscrpljujuće. Društvene interakcije mogu postati pune nesporazuma i sukoba, što dovodi do društvene izolacije i usamljenosti vulnerabilnog narcisa.

Uticaj vulnerabilnog narzicma na mentalno zdravlje žena je dubok. Hronični osjećaj neadekvatnosti, zajedno sa stalnom potrebom za vanjskom validacijom, može dovesti do anksioznosti, depresije i drugih komorbidnih stanja kojima je potreban adekvatan tretman. Unutrašnji sukob između njihove samopercepcije i društvenih očekivanja može rezultirati sveobuhvatnim osjećajem praznine i nezadovoljstva.